Nedjeljni strah: kad posao pojede slobodno

Mnogi ga poznaju, malo tko o njemu govori: onaj tihi nemir koji se javi u nedjelju poslijepodne. Vikend još traje, a već osjećamo pritisak ponedjeljka. Slobodno vrijeme koje bi nas trebalo napuniti, prolazi u strepnji.

Lako je to otpisati kao običnu lijenost ili nervozu. No taj osjećaj vrijedi poslušati — jer nam često govori nešto važno.

Tjeskoba kao poruka, ne kao mana

Nelagoda prije radnog tjedna rijetko je bez razloga. Ponekad je znak da smo preopterećeni. Ponekad da nas na poslu čeka nešto neriješeno. A ponekad — i to je najvažniji slučaj — znak je da posao kojem se vraćamo za nas više nema smisla.

U logoterapiji na neugodne osjećaje ne gledamo samo kao na nešto što treba ukloniti, nego kao na signale. Nedjeljni strah je jedan takav signal. Pitanje nije samo kako da ga se riješim, nego što mi pokušava reći.

Tri pitanja za nedjelju navečer

Umjesto da tjeskobu odgurnemo, možemo joj postaviti nekoliko pitanja:

• Bojim li se količine posla — ili njegove praznine? Preopterećenost i besmislenost traže različite odgovore.
• Čega se točno pribojavam sutra? Konkretan strah možemo planirati; maglovit nas samo iscrpljuje.
• Kada sam zadnji put na poslu osjetio da nešto znači? Ako je to bilo davno, poruka je jasnija nego što mislimo.

Vratiti nedjelji njezino mjesto

Slobodno vrijeme nije samo pauza između dvaju radnih razdoblja. Ono je prostor u kojem se punimo onim što posao ne daje — odnosima, mirom, doživljajem. Kada dopustimo da nam ga ponedjeljak pojede unaprijed, gubimo i ono malo obnove koje nam pripada.

Ponekad je rješenje bolja granica između posla i doma. Ponekad je dublje — pitanje smisla samog posla. U oba slučaja, prvi je korak prestati se pretvarati da taj nemir ne postoji.

Ako vam nedjelje postaju sve teže, vrijedi o tome razgovarati. Logoterapijsko savjetovanje dostupno je uživo u Zagrebu i online.